Studija isplativosti treba pokazati imaju li stanari ekonomske koristi od ugradnje razdjelnika i prateće opreme koja se  uz razdjelnike mora ugraditi MINISTARSTVO UVAŽILO NAŠ ZAHTJEV!!

ŠTO OČEKUJEMO OD STUDIJE EKONOMSKE ISPLATIVOSTI UGRADNJE RAZDJELNIKA?

MZOIP uvažilo je naš zahtjev da se napravi studija ekonomske isplativosti za koju se nadamo da će uskoro biti gotova. Očekujemo da  rezultati te studije ne mogu pokazati išta drugačije od onoga što su već pokazale studije u puno hladnijim zemljama Europe, Finskoj i Švedskoj: da se ugradnja razdjelnika ekonomski nikako ne isplati, i da izaziva daleko veće troškove nego korist.

Tada bi , sukladno Direktivi 2012/27/EU Republika Hrvatska, kao i spomenute zemlje, imala pravnu osnovu da odbije daljnju ugradnju razdjelnika, te bi i cijele zgrade koje su razdjelnike već ugradile mogle otkazati ugovore o očitavanju razdjelnika i svi stanari odjednom prijeći na stari obračun po m2.

Rijeka, sa svojih 10.000 stanova s centralnim grijanjem, (od sveukupnog broja od 170.000 stanova sa zajedničkim centralnim grijanjem u RH), je jedini grad u Hrvatskoj u kojem je zaista i ostvaren visoki postotak ugradnje razdjelnika, u svim ostalim gradovima taj postotak ne prelazi 50%.

Nadamo se da neće biti slučaj kao i sa prethodnom studijom Instituta Hrvoje Požar, koja nikada nije objavljena u javnosti, a iz koje se uporno iskrivljeno “prenosi” da “je pokazala da je ušteđeno 30 posto energije”. To studija Hrvoje Požar nikada nije dokazala, jer je promatrani period u studiji bio samo 5 (pet) mjeseci, a kako godina ima ukupno 12 mjeseci, od tog 4,5 ljetnih bez grijanja, godišnja ušteda nije niti u toj studiji 30%.

Razloga za veselje imamo, ali ne pretjerano, jer također, kako se u članku i navodi, ostaje pitanje izmjene ZTTE, pogotovo što se tiče uloge državnog regulatora HERA-e.

U sadašnjem ZTTE HERA  je izgubila svaki smisao postojanja, a toplanama je uvođenjem izmišljenog i nepostojećeg “tržišta” dana mogućnost da nekažnjeno i samovoljno ucjenjuju građane dižući cijene kako im se prohtije.

Vrijeme je da se tome stane na kraj.

Nažalost, pitamo se da li je to moguće, s obzirom da iste osobe koje su i napisale zloglasni zakon- sada sjede u povjerenstvu za njegovu izmjenu?!?

Studija isplativosti treba pokazati imaju li stanari ekonomske koristi od ugradnje razdjelnika i prateće opreme koja se  uz razdjelnike mora ugraditi.

Studija isplativosti mora uzeti u obzir:

Studija isplativosti mora se raditi na razini cijele zgrade jer cijela zgrada jer jedino na ulaznom kalorimetru zgrade se zapravo mjeri količina utrošene toplinske energije. Termodinamičku cjelinu predstavlja zgrada, a ne pojedini stan unutar zgrade. Nadalje, znatan dio troškova (balansiranje sustava i sl), ide na teret pričuve te oni nisu direktno vidljivi, tj. Podjela koiko se tih troškova odnosi na koji stan sadrži neprihvatljive aproksimacije.

Kod procjene uštede  (gdje očekujemo moguće probleme?)

Procjena učinaka uštede je znatno problematičnija i podložna znatno većoj subjektivnosti , (a time i manipulaciji) od procjene troškova.  Postojeći podaci o potrošnji energije prije i poslije uvođenja razdjelnika u zgradama u Hrvatskoj ne mogu se koristiti za procjenu ušteda. Promjena potrošnje toplinske energije znatno je više pod utjecajem vanjske temperature i vremenskih uvjeta, broja dana grijanja u sezoni nego samim ponašanjem stanara.

Nadalje, uštede u toplinskoj energijii ne smiju se postizati na uštrb prestanka grijanja, isključivanja iz sustava centralnog toplinskog grijanja te znatnog pothlađivanja stanova, rezultat čega su štetni učinci na zdravlje, komfor i kvalitetu života.

Svjedoci smo, da kao reakciju na apsurdno velike račune, mnogi građani nakon ugradnje razdjelnika, isključuju  u potpunosti  radijatore , (u cijelom stanu ili samo u nekim sobama),   ili čak se isključuju iz sustava. Pri tome, dogrijavanje se radi drugim izvorima toplinske energije, prvenstveno grijalima na električnu energiju što je znatno manje učinkovito i ekološki prihvatljivo sredstvo grijanja. O dodatnim rizicima da i ne govorimo.  (Npr.  rizike  i štete od požara uzrokovanih neispravnim električnim grijalicama).

Isto tako, u mnogim zgradama je nakon ugradnje razdjelnika smanjeno vrijeme grijanja (tj. produženi dio noći kada se zgrada ne grije npr. Prije ugradnje razdjelnika zgrada se grijala od 5-24h,  a nakon ugradnje  7-22h,  čime se također  smanjuje potrošnja  energije,  ali to nema veze sa samim učinkom ugradnje razdjelnika. Isto se moglo napraviti i bez razdjelnika, jednostavnom odlukom stanara o drukčijem režimu i temperaturi grijanja zgrade.

U svojoj studiji o ekonomskoj isplativosti Šveđani su predvidjeli da je realno za očekivati da će stanari promjenom ponašanja ostvariti  smanjenje temperature prostora  za oko 1 stupanj Celzijusa , sa 23, na 22 *C, i na tome  su bazirali daljnje analize.

Šveđani su studiju isplativosti radili na način da su varirali inpute , (poput godišnje potrošnje energije ovisno o geografskoj lokaciji, vanjskoj temperaturi  i kvaliteti gradnje),  i moguće ishode  putem zamišljene tipične zgrade.  Podatke  za izradu modela tipične zgrade uzeli su iz detaljnog i dobro dokumentiranog postojećeg registra stvarnih građevina u Švedskoj.   Nažalost, sličan registar građevina u Hrvatskoj ne postoji., barem ne toliko detaljan.

Kako , na žalost tipična  zgrada u stvarnosti  ne postoji,  a zgrade u kojima živimo su vrlo različite, građene u različito vrijeme primjenom različitih standarda kvalitete i ugrađenih materijala, a posebno toplinske izolacije,  zbog toga studija ekonomske isplativosti mora uzeti u obzir postojeću strukturu zgrada koje se griju na centralno grijanje, njihovu starost, vrstu građevinskih materijala i izolacije, arhitektonski oblik, mikro lokaciju i općenit geografski položaj.

Nakon što se procjeni prosječno smanjenje temperature u stanovima, potrebno je procijeniti koliko će to donijeti uštede u isporučenoj količini toplinske energije u tipičnoj zgradi, u promatranom periodu od 10 godina.

Kod procjene troškova

Svi troškovi potrebni da bi sustav grijanja i nakon ugradnje razdjelnika funkcionirao optimalno, na svim katovima i svim radijatorima, bez lupanja, šumova i drugih problema koji utječu na postojeći komfor stanovanja. To znači da treba uzeti u obzir i troškove balansiranja sustava uključujući opremu i rad potreban za balansiranje.

Razdjelnici, termostatski ventili, balansni ventili, oprema za očitavanje ima ograničen vijek upotrebe kroz koji se treba održavati, što uzrokuje troškove koje nitko ne spominje kod same ugradnje razdjelnika te komplentu zamjenu po isteku vijeka trajanja.  Radi sagledavanje ekonomske isplativosti moraju se uzeti u obzir i ovi troškovi održavanja i zamjene opreme kako bi se dobila cjelovita slika koliko to zapravo košta.

Troškovi očitavanja impulsa razdjelnika su nešto na što se stanari  obvezuju, prema postojećoj praksi, na budućih 10 godina. U svakom slučaju, tvrtka koja očitava radjelnike je u monopolnom položaju u dotičnoj zgradi i lako može utjecati na to da dođe do poskupljenja očitavanja razdjelnika.

Nažalost, obmana potrošača išla je toliko daleko da su mnogim potrošačima  prije ugradnje ugrađivači  zatajili i podatak da se očitavanje razdjelnika plaća cijelo vrijeme i da je to siguran prihod bez troškova od kojeg ugrađivači zapravo tek namjeravaju živjeti u budućnosti. Nikome nisu rekli da je rok trajanja ugrađene opreme 5-10 godina i da će inicijalnu investiciju  vlasnici stanova uskoro morati ponoviti, a nakon isteka 1-2 godine garantnog roka i održavati o svom trošku. Svaki izlazak na teren naplaćuju u prosjeku 400,00 kn + troškovi samog rada na popravku+ troškovi utrošenog materijala

Troškovima inicijalane ugradnje treba dodati i indirektne troškove, poput kamata na novčana sredstava, te oportunitetne troškove, odnosno trošak izgubljene dobiti koju su stanari mogli imati da su npr. Taj novac uložili u nešto drugo, umjesto u razdjelnike i nihovo očitavanje. Također tu treba pribrojiti trošak popravaka šteta nastalih na nekretnini zbog preslabog grijanja, poput stvaranja vlage i pljesni i trošak izgubljene dobiti zbog gubitka vrijednosti stana na tržištu nekretnina.

Finci napominju da bi trebalo uzeti u obzir i prikrivene troškove, koje oni nisu uzimali u obzir jer su rezultati studije i bez toga bili dovoljno jasni.

To su npr. troškovi sudskih postupaka  koji nastanu uslijed krivog obračuna grijanja. Ili  . Trošak npr. liječenja  stanara koji pobolijevaju  uslijed sniženog komfora i kvalitete života u zgradama s razdjelnicima.

Konačno, najvažnije je uzeti u obzir zadovoljstvo stanara- zbog toga su Šveđani zaključili da je realno očekivati da će stanari u svojim stanovima spustiti temperaturu za samo jedan stupanj C, tj, sa 23, na 22 stupnja,  ne više od toga, jer je to granica  komfora gdje  se ljudi još  osjećaju ugodno i mogu ostati zadovoljni komforom i kvalitetom života u stanu.

Na stranicama ugrađivača, pa čak i HEP-a  mogu se naći upute gdje se građanima kao preporučene temperature navode čak 16-18 *C. Na toj teperaturi se mladi i zdravi ljudi mogu npr. Baviti nekim sportom ili fizičkim radom, ali to   u stvarnosti nije nikako preporučljivo za  život  bolesnika, starijih  osoba koje zbog dobi  imaju  snižen metabolizam  ili male  djece koja zbog svoje dobi imaju slabije razvijenu otpornost imunološkog sustava.


5 thoughts on “Studija isplativosti treba pokazati imaju li stanari ekonomske koristi od ugradnje razdjelnika i prateće opreme koja se  uz razdjelnike mora ugraditi MINISTARSTVO UVAŽILO NAŠ ZAHTJEV!!

  1. Poštovan hvala i recite kako vam možemo pomoći da nas spasite od ovog harača. Zagreb , zgrade Neidhardt 3, Haberlea 10 i Ra šice2

    Dana 5. 3. 2017. 19:22 osoba “Udruga za zaštitu potrošača ‘Razdjelnici topline'” napisala je:

    > nerazdjelnicima posted: “ŠTO OČEKUJEMO OD STUDIJE EKONOMSKE ISPLATIVOSTI > UGRADNJE RAZDJELNIKA? MZOIP uvažilo je naš zahtjev da se napravi studija > ekonomske isplativosti za koju se nadamo da će uskoro biti gotova. > Očekujemo da rezultati te studije ne mogu pokazati išta drugačije ” >

    Sviđa mi se

  2. Postovani sugradjani,

    smatram da su razdjelnici promasena investicija. Reakcije odgovornih osoba koje smo prozivali su utihnule, a fokus nacije prebacio se na druge afere (trenutno u sjedistu vlade, no nikome ne pada na pamet da ponudi ostavku!)
    Moje pitanje se odnosi na jednu recenicu sa racuna Gradske Plinare Zagreb – Opskrba, koji nisam u stanju odgonetnuti, a koja glasi (pisano sitnim slovima):

    2 Raspored utrosenih kubika zajednicke kotlovnice na clanove izvrsen po Ugovoru o samoocitanju.

    Da li bi mi netko mogao objasniti kakav je to Ugovor o samoocitanju?
    Da li suvlasnici koji imaju takav Ugovor sami ocitaju svoju potrosnju i posalju je direktno Plinari, a oni ciju potrosnju ocitava u ovom slucaju Brunata placaju preostalu potrosnju energije u zgradi? To bi znacilo da dio suvlasnika relativno plati sto potrosi. Pretpostavljam da se to samoocitanje kontrolira na neki nacin, ali recimo da pet stanova u zgradi od dvadeset stanova salje “samoocitanu” potrosnju, da li se na preostalih 15 stanova onda dijeli preostala potrosena energija bez obzira na kvadraturu pojedinih stanova?
    Hvala na odgovoru.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s