Udruga za zaštitu potrošača 'Razdjelnici topline'

1. PITANJE: Obećavali su nam prije ugradnje razdjelnika da ćemo uštedjeti “do 35% na računima za grijanje”, to se nije dogodilo, računi su nam veći nego prije, a još se i smrzavamo u svojim stanovima. Kako je to moguće?

Kod propagiranja ugradnje razdjelnika trgovci tim uređajima često su se služili neistinitim ili poluistinitim informacijama koje se mogu podvesti pod pojam lažnog marketinškog oglašavanja i nepoštene poslovne prakse. Tu spadaju i takva obećanja da će potrošač ili čak cijela zgrada sigurno uštedjeti visoke postotke energije i /ili novca. U stvarnosti, studija ekonomske isplativosti ugradnje razdjelnika koju je u travnju 2017. napravio Ekonomski institut Zagreb, dokazala je da se ugradnja razdjelnika ne isplati, jer građani niti u 10 g , koliki je vijek uporabe razdjelnika, neće vratiti ni početnu investiciju. U zaključcima studije isplativosti ulaganja u razdjelnike i kalorimetre koje su 2014. i 2015. objavile Švedska i Finska, navodi se da pojedini potrošač promjenom svog ponašanja, ne može znatnije utjecati na sveukupnu potrošnju cijele zgrade, da snižavanjem temperature u stanu zbog ugradnje tih uređaja nije moguće bez značajnog gubitka komfora i kvalitete života postići visoke postotke ušteda , (više od 10%), a da je novčano ulaganje s druge strane za suvlasnike previsoko i previše riskantno , samim time neopravdano.

Često zaboravljaju napomenuti potrošačima da će veći dio suvlasnika u zgradi posve sigurno nakon ugradnje razdjelnika topline dobivati veće račune nego prije, iako se griju znatno manje i nekvalitetnije.

2. PITANJE: Zašto bih ja plaćala grijanje umjesto svog susjeda koji ne održava svoj stan. On ima loše prozore, puše mu na sve strane, a ja sam dala ugraditi plastičnu stolariju?

ODGOVOR: Prozori i fasada zajednički su dijelovi zgrade prema  Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnimpravima, i Uredbi o održavanju zgrada, i svi su stanari jednako za njih odgovorni. Pogrešno je reći: “Sam si ti susjede promijeni svoje prozore, šta mene za to briga”. Susjedovi prozori vaša su briga jednako kao što su i vaši prozori njegova briga. Dapače, ako jednom suvlasniku puše kroz trule prozore, a većina stanara se ne želi složiti da ih se popravi o trošku pričuve, suvlasnik koji zbog toga trpi štetu ima pravo tužiti ostale koji ne žele platiti popravak i tražiti da mu ostali suvlasnici solidarno nadoknade taj trošak.

3. PITANJE: Nezadovoljna sam računom za grijanje koji mi je ispostavio Kupac toplinske energije (HEP_toplinarstvo, ENERGO; GTG, Brod-Plin…). Što da učinim?

Uputite prigovor, (obavezno pismeno, mailom ili poštom s povratnicom) najprije na adresu Kupca i tvrtke koja vrši očitavanje razdjelnika. Oni su vam dužni odgovoriti pismeno u roku 15dana. Ako niste zadovoljni rješenjem koje predlažu, uputite, (opet pismeno, dakako!),prigovor Inspektoratu pri Ministarstvu gospodarstva. Oni su dužni riješiti vaš problem u roku 30 dana. Svakako platite nesporni dio računa (npr. fiksne naknade, trošak tople vode ako se obračunava po članovima itd…)

4. PITANJE: Zašto razdjelnici nisu zakonito mjerilo osobne potrošnje toplinske energije? Koja je razlika između razdjelnika i npr. brojila za struju ili vodu?

Brojilo za struju ili vodomjer, jednako kao i npr. vaga u dućanu, zakoniti su uređaji za mjerenje. To znači da svaki takav uređaj podliježe nadzoru i ovjeri Državnog zavoda za mjeriteljstvo, te se svaki takav uređaj mora baždariti u određenom vremenskom periodu. Narodski rečeno: 1 kg nečega izmjeren na bilo kojoj vagi mora biti točno 1kg na bilo kojoj drugoj vagi koja ima markicu Državnog zavoda za mjeriteljstvo. Isto tako 1000 litara vode koji prođu kroz ovjereni vodomjer moraju iznositi točno 1000 l mjereno npr. posudom od 1l. To za razdjelnike ne vrijedi. Mogli bismo reći da razdjelnici ne mjere, nego procjenjuju. Nažalost, pri toj procjeni prilično često čine velike pogreške. EU komisija je priznala grašku razdjelnika od 30%. Direktor riječke toplane Sanjin Kirigin na konferenciji za medije priznao je da razdjelnici prosječno proizvode 4,5% nemogućih računa. To su računi koji mogu dosegnuti iznose od nekoliko tisuča kn i za koji prelaze ukupno instaliranu snagu svih radijatora u stanu potrošača. To znači otprilike, da u jednoj zgradi od 200 stanova, svaki mjesec će 9 stanara dobiti nemogući račun koji prelazi fizičke zakone mogućeg. Goran Granić, direktor Energetskog instituta “Hrvoje Požar” izjavio je da se problem nemogućih računa može riješiti jedino minimalnim obračunom po razdjelnicima i povećanjem udjela po površini, čime razdjelnici gube svaku šansu da ikada postanu isplativi i gube svaki smisao.

Nakon 7 izmjena Pravilnika o načinu raspodjele potrošnje toplinske energije, taj problem  nemogućih računa je “riješen” tako što toplana može tajno, bez ikakve obavijesti, smanjiti takav račun na neku, samo njima poznatu vrijednost i višak preraspodijeliti na ostale stanare u zgradi, opet nepoznatim ključem i metodom. Naravno da je takva preraspodijela računa i prebacivanje nečijeg troška na ostale stanare bez njihovog znanja, samo da bi se smanjio broj (opravdanih!!) reklamacija nepravedna, nepoštena i da predstavlja grubo kršenje prava potrošača.

Kako  broj nemogućih računa raste iz sezone u sezonu, (jer se iz svake sezone udvostručava broj negrijanih stanova i broj zatvorenih radijatora u zgradi),  i da bi se smanjio stalno rastući broj reklamacija, toplane tada pribjegavaju i povećanju udjela obračuna po m2, pa postoje primjeri zgrada u kojima se manje od 50% stanova grije, ali se potrošnja svima obračunava po omjerima UPOV:UR 70%:30% ili većim, čak i do 90%  po površini.

Koliki je postotak neopravdanih računa koji ne prelaze granicu fizikalno nemogućeg, nije poznato.

5. PITANJE: Da li to znači da koliko ću ja platiti račun za grijanje ne ovisi samo o mojoj vlastitoj potrošnji, već da moj račun ovisi o tome koliko su drugi susjedi potrošili?

Upravo tako! Vaš račun ovisit će itekako o tome koliko su svi ostali SSUC (stanovi i poslovni prostori u zgradi) priključeni na 1 zajedničko brojilo tj.zajednički kalorimetar u kotlovnici potrošili. Kupac toplinske energije (HEP.toplinarstvo, Energo, GtG, Brod-plin i drugi…) račun ispostavlja za cijelu zgradu , prema očitanju potrošenih kWh energije na kalorimetru (zajedničkom brojilu) u zajedničkoj kotlovnici zgrade. Taj se iznos dosada među pojedinim suvlasnicima raspoređivao prema broju m2 svakog pojedinog stana. Pretpostavka je bila da se cijela zgrada jednoliko grije. Time je svaki stanar plaćao jednaku cijenu za kWh energije. Nakon ugradnje razdjelnika iznos kWh dodijeljen jednom stanu određuje se jednim dijelom po m2, a preostali dio uz pomoć formule i posebnog algoritma, koji uzimaju u obzir omjer broja impulsa s razdjelnika u 1 stanu i ukupnog iznosa impulsa sa svih radjelnika u zgradi.

6. PITANJE: Zašto od tvrtke koja nam je ugradila razdjelnike nismo dobili potvrdu o baždarenju, iako smo to tražili?

Tvrtka koja vam je ugradila razdjelnike dužna vam je reći da zbog velikih standardnih pogrešaka u mjerenju razdjelnici nisu zakoniti mjerni instrument, te kao takvi niti ne podliježu obaveznoj kontroli i baždarenju. Zbog toga niti ne mjere osobnu potrošnju stanara. Upravo zbog toga se u velikoj većini zemalja EU njihova ugradnja ne zahtijeva, nego je prepuštena volji vlasnika nekretnine u koju se ugrađuju.

7.PITANJE: Zašto od tvrtke koja nam je ugradila razdjelnike nikada nismo dobili račun?

Ako niste dobili račun, niste dužni platiti! Tražite račun i ateste za ugrađene uređaje, ugovor o ugradnji s pripadajućim općim uvjetima i garantnim rokovima.

8. PITANJE: Tvrtka koja očitava razdjelnike mi je poslala račun za očitavanje za cijelu sezonu, sada je tek veljača, sezona traje do kraja svibnja.. Da li je to ispravno?

Nije ispravno! Trgovac odnosno pružatelj usluge ne smije ispostaviti račun za uslugu koja još nije, ili nije u potpunosti izvršena. Napišite prigovor, dužni su vam odgovoriti u roku 15 dana. Ako niti tada ne budete zadovoljni, pišite prijavu inspekciji pri Ministarstvu gospodarstva i   pritužbu HERA-i, Hrvatskoj energetskoj regulatronoj agenciji.

9. PITANJE: U čemu je problem s netočnošću mjerenja razdjelnika? Zašto ne mjere točno?

Razdjelnici topline uopće ne mjere potrošnju topline u stanu jednog potrošača, već paušalno procjenjuju. Zbog toga niti nisu i ne mogu biti zakoniti mjerni instrumneti. Zakoniti mjerni instrumenti se redovito kontroliraju i baždare od strane nadležne državne institucije, dok jednom ugrađene razdjelnike NITKO NE KONTROLIRA, zbog toga i ne postoji mogućnost uspješne reklamacije računa , jer potrošač naprosto ne može niti provjeriti niti dokazati da nije potrošio onoliko za koliko mu je izdan račun. Greške koje generiraju razdjelnici su brojne, raznovrsne i one se akumuliraju.

Poznato je da je direktor toplane u Rijeci 2015. priznao da razdjelnici U PROSJEKU, SVAKI MJESEC U SVOJOJ PAUŠALNOJ PROCJENI PROIZVEDU 4,5% NEMOGUĆIH RAČUNA KOJI PRELAZE SVEUKUPNO INSTALIRANU SNAGU RADIJATORA U NEKOM STANU. Koliki je broj pogrešnih računa koji nisu na prvi pogled jasno nemogući, jer ne prelaze granice fizikalno mogućeg, ne zna se.

Zato jer razdjelnik “ne zna” koja je snaga, veličina radijatora  i koliki je protok vode kroz radijetor na kojem se razdjelnik nalazi. Te parametre ručno upisuje monter kod postavljanja razdjelnika i pritom su moguće razne manipulacije. U slučaju Hrvatske, za 50% radijatora koji su se prodavali na teritoriju  R Hrvatske i Jugoslavije u proteklih 50 godina ti podatci niti ne postoje!

U stvarnom životu  gdje stanari stalno otvaraju i zatvaraju ventile na radijatorima nikada nije moguće postići idealno uravnoteženje protoka kroz radijator, i u dinamičkom sustavu taj se protok iz minute u minutu mijenja.

U odgovoru EU zastupnici Marijani Petir Europska komisija priznaje da razdjelnici u procjeni potrošnje korisnika najčešće griješe 30%. Zato njihova primjena u ogromnoj većini EU zemalja i nije obavezna. A u Švedskoj i Finskoj je čak i nedopuštena.

Objašnjenje o tome kako razdjelnik griješi i > 40% , (a u uvjetima ekstremno malog protoka vode kroz radijator ta greška  još i značajno raste) , u procjeni o potrošnji energije dolazi nam iz samog proizvođača opreme koju ste montirali u svoje zgrade o svom trošku- Danfossa:

Istina o razdjelniku topline

Priča o ugradnji razdjelnika topline u Hrvatskoj je u zadnje vrijeme dosta popraćena u medijima. Uz sve probleme oko buke i neravnomjernog zagrijavanja zgrade, pojavljuje se i problem s računima za grijanje. Stanari koji su u prizemlju i kojima je prevruće imaju daleko manje račune nego stanari koji se slabije ili nikako ne griju jer žive u dijelovima zgrade koji su udaljeniji od toplinske podstanice, crpke (gornji katovi, krajevi zgrada i sl). Kako je to moguće?
Razdjelnik mjeri temperaturu radijatora u samo jednoj točki, a ta izmjerena temperatura trebala bi biti prosječna temperatura radijatora, iako u stvarnosti to najčešće nije slučaj. Na prikazu radijatora kod hidraulički neuravnoteženog sustava jasno je vidljivo kako je zbog slabijeg protoka radijator progrijan samo s gornje strane, a u donjem dijelu je hladniji.
Pri montaži razdjelnika topline monter je dužan parametrirati razdjelnik tako da unese podatke o proizvođaču, tipu, visini i duljini radijatora, kako bi se odredio učinak radijatora. Vrlo je jasno da u tom slučaju razdjelnik ‘ne zna’ da je radijator u donjem dijelu hladan, nego se impulsi generiraju u ovisnosti parametara koji su ručno uneseni pod pretpostavkom da je radijator progrijan sukladno projektnim parametrima pri savršenoj ravnoteži sustava grijanja.
Sukladno tome, Danfoss je proveo istraživanje u svojem laboratoriju u Trati u Ljubljani, kako bi se provjerilo kolika su zapravo odstupanja mjerenja razdjelnika topline od stvarne potrošnje u graničnim slučajevima hidrauličkog uravnoteženja. Mjerenje se pratilo u odnosu na radijator s pravilnim protokom, odnosno pravilno hidraulički uravnoteženi radijator. Provedena je simulacija hidraulički neuravnoteženog sustava grijanja i radijatora s 200% protoka (odnosno radijatora koji se nalazi bliže crpki i ima dva puta više protoka nego što je potrebno). Isto tako, provedena je simulacija hidraulički neuravnoteženog sustava grijanja s radijatorom s 50% protoka ili radijatorom koji se nalazi najdalje od crpke (vrhovi i krajevi zgrada). Treći radijator simuliran je na 100% protoka, odnosno kod sustava koji je hidraulički uravnotežen.
Rezultati su bili i više nego zanimljivi. Kod radijatora s 50% protoka razdjelnik je izmjerio gotovo 40% više potrošene energije u odnosu na stvarno potrošenu energiju, dok je kod radijatora s 200% protoka izmjereni utrošak energije bio 10% manji. Naravno, kod radijatora sa 100% protoka razdjelnik je izmjerio stvarnu potrošnju bez odstupanja. Ako se u obzir uzmu sva mjerenja iz laboratorija, dolazi se do zaključka kako je razlika stvarne i potrošnje koje mjeri razdjelnik veća, što je veća razlika potrebnog i ostvarenog protoka na radijatoru. To rezultira nezadovoljstvom stanara na zadnjim katovima i u najudaljenijim točkama sustava grijanja zbog dobivenih iznosa na računima. Ne samo da su, vrlo često, njihove potrebe za toplinom za grijanje povećane zbog povećanih toplinskih gubitaka, nego im dodatno loše hidrauličko uravnoteženje i, samim time, nepravilni uvjeti za pravilan rad razdjelnika topline mogu rezultantno utjecati na za 40 – 50% veće obračune troškova za grijanje u odnosu na stvarno potrošenu energiju za grijanje.
Bez adekvatnog hidrauličkog uravnoteženja može se reći da na sustavu centralnog grijanja višestambene zgrade nema osiguranih .preduvjeta za pravilan rad razdjelnika i termostatskih radijatorskih ventila.