KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU HRVATSKE I SKANDINAVSKIH ZEMALJA?

OSIM U PERCEPCIJI PROŠIRENOSTI KORUPCIJE… Razlika jest u tome da se ni u jednoj od navednih zemalja EU, za razliku od Hrvatske,  individualno mjerenje potrošnje energije za grijanje ne provodi, niti se razdjelnici topline potrošačima  ne nameću , kao u Republici Hrvatskoj.

Švedska  je jedna od zemalja (uz UK, Finsku) koje su
napravile studiju  ekonomske isplativosti  ulaganja u individualna mjerila (dakle i kalorimetre i razdjelnike topline), koje su pokazale da se ni u hladnoj Švedskoj ili
Finskoj ugradnja razdjelnika i ostale opreme ne isplati, jer košta suvlasnike
zgrada značajno više nego što bi se dobilo uštedom na energiji.

Danska i Švedska su emisiju CO2 smanjivale u proteklih 25 god na način da su
povećavale udio kućanstava koja se griju putem daljinskog centralnog grijanja
i 2014. taj udio je u Danskoj iznosio 60%, u Finskoj nevjerojatnih 87%, naspram hrvatskih 10%.

Mijenjale susamo vrstu goriva koje njihove toplane koriste za zagrijavanje tih
domaćinstava, zamjenjujući ugljen alternativnim izvorima poput drveta,
biomase, drvne sječke, otpada ili otpadnih ulja, te su na taj način smanjivale
emisiju CO2.
Učinak nasilnog uvođenja razdjelnika RH upravo je suprotan tome: sve više
potrošača se želi potpuno isključiti iz sustava centralnog grijanja ili pak,
onemogućeni u želji da se isključe, prelaze na grijanje putem ostalih izvora,
uglavnom struje ili plina.
(Nije zanemarivo ni spomenuti da RH ima jedan od najnižih ukupnih utrošaka
energije po glavi stanovnika u EU koji iznosi 57 GJ per capita, dok Danska
troši 106 GJ per capita. (Švedska 138 GJ per capita, Finska 190 GJ per capita,
Belgija 131 GJ per capita, Luxemburg 322 GJ per capita). Manje energije po glavi
stanovnika od Hrvata troše samo Bugari (50GJ per capita) I Rumunji (46 GJ per
capita))
Finska je jedna od zemalja u EU koja je provela detaljnu studiju ne samo
ekonomske, već i energetske isplativosti uvođenja pojedinačnih mjerila
toplinske energije u stanove, dakle i kalorimetara I razdjelnika. Zaključci
Finske studije su vrlo jasni, citiramo “ U 99% postojećih višestambenih
zgrada postavljanje individualnih kalorimetara ili razdjelnika topline izaziva
toliko visoke troškove da te troškove nije nikako moguće pokriti eventualnim
uštedama energije koje bi se ostvarile promjenama ponašanja stanara. Pri tome
troškove kapitala, kamata, te indirektne troškove, (poput troškova uslijed
brojnih reklamacija računa, sudskih troškova uslijed nepoštene raspodjele
troškova prema razdjelnicima topline…), uopće nismo uzimali u obzir jer su
rezultati I bez toga posve jasni. Troškovi se među pojedinim suvlasnicima
raspodjeljuju prema m2, a prema očitanju kalorimetra u zajedničkoj kotlovnici.
Također smo nakom pomne višedeseljetne studije zaključili da pojedinac
promjenom vlastitog ponašanja jako malo može utjecati na ukupnu potrošnju
zgrade.”
Tako u Finskoj, u kojoj se 87% kućanstava grije putem zajedničkog centralnog
grijanja CITAT IZ STUDIJE: “Građani na svojim radijatorima imaju termostatske ventile
kojima mogu namjestiti temperaturu na ugodnu, bez gubitka komfora i opasnosti za
zdravlje. Suvlasnici zgrada su odgovorni da se zgrade održavaju i poboljša
energetska učinkovitost vanjske ovojnice (termo-prozori, fasada itd)…
Zaključak  je studije  da pojedini stanari mogu jako malo utjecati na potrošnju
cijele zgrade , a sa druge strane trošak razdjelnika je prevelik te ekonomski
neopravdan.”
U Hrvatskoj se odbija napraviti  slična studija ekonomske isplativosti ulaganja, jer su
ti nalazi također poražavajući: investicija bi se u jednoj zgradi u Zagrebu
koja bi ostvarila uštedu od 30% energije za grijanje, što je u stvarnosti
nemoguće, vratila za više od 17,5 godina, a vijek trajanja ugrađene opreme
jest 10 godina nakon čega investiciju treba ponoviti.
Navodni zaključak Energetskog instituta “Hrvoje Požar” o uštedi energije od
20-30% odnosi se samo na period od 5 mjeseci, uz krajnje dubiozan uzorak na
kojem je istraživanje rađeno. Kada ostvarenu uštedu podijelite s 12 mjeseci
koliko ih ima u godini i ukupnom godišnjom potrošnjom energije zgrade, brojka
je znatno manja.  Šveđani i Finci su  (2014. 2015.) u svojim studijama dokazali da se promjenom ponašanja stanara nakon ugradnje razdjelnika i kalorimetara ne može ostvariti ušteda veća od 10% energije, dok je s druge strane investicija u razdjelnike prevelika i ekonomski neopravdana. Starije studije koje spominju visoke postotke ušteda, i 20-30%, sve datiraju iz 1950-tih, najstarija iz 1927. godine, a u svojoj analizi iz 2014- i 2015. Šveđani i Finci ih nazivaju “pretjeranim”.
Znate li da je CTS (centralno grijanje) najjekonomičniji i najekološkiji
način grijanja, koji troši njamanji broj kWh energije po m2 za zagrijavanje? Zajedničko centralno grijanje zgrade je čak i najsigurniji  način grijanja, jer se godišnje 30-tak ljudi otruje ugljičnim monoksidom iz peći i plinskih bojlera , od toga  5 ih godišnje  i umre, a u RH se samo 10% kućanstava grije putem zajedničkog centralnog grijanja. Preostalih 90% građana troši i do 3 puta više energije po m2, pa se nitko nad njima ne iživljava da obuku kapute dok gledaju TV jer moraju smanjiti emisiju CO2.

Pomnožite udio kućanstava s CTS (0,1) ,s navodnom uštedom (0,2), i dobit ćete koliki je to
udio energije u onome što se u cijeloj državi potroši na zagrijavanje stanova
: 0,1 * 0,2- 0,3 = 0,02 -0,03 Odbijte od toga dio energije koji se troši za
zagrijavanje potrošne tople vode i onaj dio koji čine gubici u sustavu. Dakle
konačna “ušteda” je manja od 2-3% ! A i nikakva “ušteda” odnosno
smanjenje potrošnje grijanja u zgradama sa CTS ne predstavlja stvarno smanjenje
emisije CO2 niti stvarnu uštedu. Građani su se u strahu od nemogućih računa
koje neće moći platiti jednostavno prebacili na grijanje na struju (osobito u
Rijeci gdje si to klimatološki lakše mogu priuštiti), jer im je to postalo
jeftinije od centralnog grijanja. A struja se u RH većinom proizvodi u
termoelektranama, pa su priče o emisiji CO2 bajke za malu djecu. Dodatno u
Zagrebu je grijanje na principu kogeneracije što u Rijeci nije.
Konačni rezultat  nasilnog uvođenja obračuna grijanja po razdjelnicima jest da su vrijednosti nekretnina koje se griju na CTS pale na tržištu, ako ih uopće još želi netko kupiti. To se lijepo vidi u Rijeci jer je Rijeka jedini grad u RH u kojemu je postotak ugrađenosti razdjelnika  80%, dok je Zagrebu oko 30%, a tržište
stanova u Rijeci je 10 puta manje nego u Zagebu. Nazovite nekoliko agencija i
portala za nekretnine u Rijeci pa pitajte.
Ne poznajemo nijedan proizvod ili uslugu, osim RTV- pretplate i razdjelnika, koje bi potrošači zakonom bili obavezni kupovati. Tržište bilokoje robe ili usluga regulira se samo, putem ponude i potražnje na tržištu; ako razdjelnici topline građanima donose korist, a ne
štetu, građani (tj. tržište), bi to u 10 godina koliko se ti uređaji u RH
ugrađuju već valjda prepoznali, i tada nikakva zakonska prisila ugradnje nije
potrebna.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s