Potrošački kod 2.12.2017: “3 LAKA KORAKA DO ZGRADE BEZ RAZDJELNIKA”

Državni zavod za mjeriteljstvo i Europska komisija potvrdili su da razdjelnici uopće nisu zakonita mjerila niti uređaji za mjerenje individualne potrošnje potrošača.
Studija Ekonomskog instituta Zagreb potvrdila je da je njihova ugradnja za potrošače potpuno neisplativa.
Zastupnik “Zelenih” u EU parlamentu Davor Škrlec prije 3 dana pozvao je Vladu RH da hitno ukine njihovu obavezu ugradnje i štetni Zakon o tržištu toplinske energije jer razdjelnici guraju građane u energetsko siromaštvo.
“Razdjelnici nisu mjera energetske učinkovitosti, a RH je jedna od rijetkih zemalja EU koja je zahvaljujući tako nakaradnim, a zapravo štetnim mjerama čak i povećala potrošnju energije i ovisnost o uvoznim fosilnim gorivima”, dodao je Škrlec. Grijanje preko zajedničkog toplinskog sustava najjeftiniji je , ekološki najprihvatljiviji i najsigurniji način grijanja svugdje u svijetu, osim u Hrvatskoj. Zašto ministre Tomislave Ćoriću?

 


6 misli o “Potrošački kod 2.12.2017: “3 LAKA KORAKA DO ZGRADE BEZ RAZDJELNIKA”

  1. Tko snosi troskove skidanja razdjelnika,kako ce se vratit nepovratna sredstva koja smo dobili od Fonda,zasto je HEP smanjio temperaturu grijanja sa 22 na 20 stupnjeva pa mi htjeli i ne htjeli ne mozemo se ugrijati i prisilno stedimo i smrzavamo se.

    Liked by 1 person

    1. 1. Najveći broj zgrada koje su se “skinule s razdjelnika”, uopće nije skinuo razdjelnike s radijatora, samo su ih isključili iz funkcije i umjesto obračuna po razdjelnicima, sada svim stanarima u zgradi obračunavaju po udjelu površine stana u m2. Samo u onim zgradama u kojima je ugradnja termoventila i druge opreme bila toliko loše i za suvlasnike štetno napravljena da su imali velikih problema sa preslabim grijanjem i/ili bukom iz sustava centralnog grijanja, suvlasnici su bili primorani fizički ukloniti ugrađene ventile i razdjelnike i zamijeniti ih drugima kako bi se zapravo ponovo opet mogli ugrijati u zgradi. Račun od nekoliko desetaka tisuća kuna za te radove ispostvili su, naravno, poduzeću koje im je razdjelnike i ugradilo, zajedno sa svime što su poskidali (razdjelnici, ventili..) i vratili ugrađivaču razdjelnika.
      Nepovratna sredstva, su, kako im samo ime kaže- NEPOVRATNA, stanari ih ne moraju vraćati ako su namjenski utrošena, (a jesu, jer ste ih potrošili na ugradnju razdjelnika i termoventila, a ne kupnju novog auta). Eventualno bi možda sud mogao presuditi da ta sredstva treba vratiti ugrađivač, ako ih je primio, a loše je i nekvaliteno izveo radove.

      Suština je u tome da su zgrade, pa vjerojatno i vaša, isprojektirane sa sustavom gradnje i centralnog grijanja koji je podrazumijevao da će raditi svi radijatori i da će se cijela zgrada jednoliko grijati, a toplina nesmetano širiti između katova i pojedinih stanova, te preko dana akumulirati u zidovima i stvarima unutar zgrade, da bi se polako otpuštala tijekom noći kada je grijanje ugašeno. Ugradnjom razdjelnika i dinamičkog sustava, pogotovo ako je, kao što jest u ogromnoj većini slučajeva bilo, loše napravljen, cijeli taj sustav koji je besprijekorno funkcionirao 30-40-50 godina, sada je poremećen i izvrnut naglavačke.

      Nakon samo 4 sezone s obračunom po razdjelnicima u zgradi imate 68% isključenih radijatora jer stanari zatvaraju ventile i ne griju se zbog straha od nekontroliranih računa koje proizvode razdjelnici. Jasno vam je da tada preostalih 32% radijatora ne može dovoljno ugrijati prostor u sustavu gdje je zamišljeno da svaki stan i svaki radijator podnosi jednaki teret grijanja zgrade.
      Naravno da se tada javljaju vlaga, plijesan i fizičko propadanje nekretnine što opet za posljedicu ima propast tržišne vrijednosti svih stanova u zgradama s centralnim grijanjem.
      Činjenica je da su ugrađivači razdjelnika trebali napraviti projekt preinake sustava centralnog grijanja, no u trci za što večom zaradom, u 99% slučajeva nisu to napravili, iako su te projekte redovito naplatili. A zašto i bi, kada ih država nije na to ničim natjerala, nije uspostavila nikakav sustav kontrole, kakav napr. postoji ako kupite biokoji drugi proizvod vrijednosti 100kn!
      Još je jedan problem ovdje: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je nadređen Zakonu o tržištu toplinske energije, nalaže da je za bitne preinake nekretnine, (kakva je u biti suštinska izmjena sustava centralnog grijanja) potrebno prethodno ishoditi pristanak 100% suvlasnika. A njima je bilo jako stalo do toga da ljudima što je moguće brže otmu što veću količinu novca, pa se vi poslije naganjajte po sudovima. Upravo to je razlog zašto ni u jednoj civiliziranoj državi s niskom stopom korupcije ne postoji obaveza ugradnje razdjelnika.

      Za početak, ako u zgradi vratite obračun po m2, dobit ćete priliku da svi stanari u zgradi uključe svoje radijatore i tako ugriju jedni druge, da ugriju pothlađene zidove i tako zaustave širenje štete. Za najveći broj zgrada koje su se vratile na stari način obračuna to je bilo dovoljno da se opet ugriju kao prije. Za one kojima su u želji za zaradom uvalili “muda pod bubrege” kao što bio slučaj zgrade u Ivekovićevoj, rješenje je bilo izbor između ulupati još xy stotina tisuća kn u pokušaju popravka stanja s neizvjesnim ishodom, ili fizički počupati sve van i vratiti svu ugrađenu opremu onom tko je ugrađivao zajedno s računom za skidanje.

      Nitko vas ne može prisiliti da “prisilno štedite i pritom se smrzavate” u vašem vlastitom stanu. Pitanje je samo hoćete li vi na to šutke pristati i trpjeti da vas netko sustavno terorizira, pljačka i ponižava, ili ćete se pobuniti i reći: “Dosta!”

      Sviđa mi se

  2. Ja samo pitam, gdje ste bili kada se sve to postavljalo i zašto se onda niste angažirali nego sada kada smo već “bacili” novce i sve to debelo platili, jer nisu svi dobili sufinancirane razdjelnike.

    Sviđa mi se

    1. Onda kada se sve to postavljalo , (u ljeto 2015. i ranije), udruga nije postojala, a 90% informacija koje danas imamo o razdjelnicima nisu tada javnosti bile dostupne, zahvaljujući pokušaju trgovaca razdjelnicima i vlasti da te informacije sakriju od građana. Udruga je nastala krajem 2016. g kao reakcija nas građana na sustavno nasilje i prisilu prilikom ugradnje razdjelnika. Većina informacija o razdjelnicima otkrivena je angažmanom volontera ove udruge, pronalazili smo ih uglavnom izvan Hrvatske i učinili dostupnim svima.

      Sviđa mi se

Komentiraj